nedjelja, srpanj 24, 2011
... Smrt je – smrt. Kao što je život – život...
Ne postoji hrvatska, srpska, židovska, bošnjačka ili bilo čija nacionalna smrt. Smrt je – smrt. Kao što je život – život. Moj život je u svakom čovjeku, prema tome i moja smrt je u svakom čovjeku. Sve što se svijetu događa i meni se događa. Jedini nacionalizam, koji po meni nije primitivizam, jest pripadnost ljudskoj dobroti i ljudskom srcu. Ako me pitate čiji sam pjesnik, odgovorit ću vam: ja sam pjesnik od takve narodnosti.
ponedjeljak, travanj 4, 2011
Život nije...
Život nije film ili serija, da vratiš scenu,
ispraviš grešku i ideš dalje! Tu nema kaskadera, svaki kadar igraš ti, i nije ti plaćeno, već plaćaš ti ako pogrešiš!!
topli pozdrav za sve od special_dream 
petak, siječanj 7, 2011
NAUČIO SAM
Naučio sam… da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam… da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam… da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.......
Naučio sam… da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom....
Naučio sam… da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam… kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam… da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam… da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.
Naučio sam… da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam… da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.
Naučio sam… da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam… kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam… što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Hvala na posjeti i pozdrav od special_dream
ponedjeljak, listopad 4, 2010
- Osmijeh - ne košta ništa a vrijedi mnogo -
Kažu da sreća i nesreća uvijek dolaze po tri u nizu.
Još uvijek čekam treću - Sreću.
Iako, ako malo bolje zbrojim, rekla bi da mi ide peta. Nevjerojatno.
Odma' prestajem zbrajati.. Prepuštam se uživanju ..
petak, listopad 1, 2010
Sve je napokon na mjestu!
Kockice su se počele slagati, gotovo same od sebe. Nevjerojatnom brzinom sve sjeda na mjesto. Zaista, nevjerovatnom brzinom!
subota, lipanj 19, 2010
....da se ponosiš mojim uspjesima
da se smiješ mojim glupostima
da se raduješ mojoj sreći
da me tješiš kada sam tužna
da me hrabriš kada sam nesigurna
da me hvališ u inat svemu
da stvorimo bar još jednu uspomenu
da mi kažeš kako sam lijepa
da mi prigovaraš kada ti nešto smeta
da mi pametne savjete djeliš
da se prvi moga rođendana sjetiš
da ti u životu budem točka svijetla
da me tvoj osmijeh dočeka
I mjenjat će se ljudi kao godišnja doba
u svakom ću tražiti bar dio sjaja tvoga
i znam da ću svremenom plakati sve manje i tiše
a ti ćeš mi FALITI sve više i više.
I falit ćeš mi još u trenutcima raznim
i tražit ću te uvijek u sobama praznim
i veliki dio mene bit će prepun tebe
taj će dio prekrit naše uspomene
tamo ću oživjeti dane smijeha, tuga koje djelili smo jednom davno skupa..
You said: My little ond, Don't cry
There was no time For me to say goodbye
I'm forced beyond
Ma choice was calling me
It was my destiny ..
Tata :( 20.05. <3
nedjelja, siječanj 17, 2010
Tragedije se događaju. I što onda, dići ruke?
Odustati? Ne.
Kad ti srce prepukne,
moraš se vraški boriti samo da preživiš.
Zato što i jesi živ. A bol koju osjećaš... To je život. Zbunjenost i strah?
Podsjećaju te da negdje postoji nešto bolje
i da se za to vrijedi boriti...
petak, siječanj 1, 2010
Za njegaa
Tebi kojeg najviše volim...
Tebi, koji si .. unio ..
toliku radost i toplinu mojim danima...
Koji si dao mom životu smisao...
Hvala ti ljubavi,
za svu ljubav koju mi daješ..
Hvala ti ..
što mi uljepšavaš svaki moj dan..
I kad sam najtužnija...
Brišeš moje suze...
I pretvaraš ih u osmjeh...
Ali ne dopuštaš mi da plačem...
Ne želiš vidjeti suze na licu mom..
Želis me vidjeti samo sretnu..
Doista i jesam...
Ti me voliš baš ovakvu kakva jesam...
Kraj tebe ne moram
biti nešto što nisam,...
voliš svaku moju manu..
Hvala ti ljubavi za sve...
Svim BLOGERAŠIMA i posjetiteljima želim USPJEŠNU & SRETNU Novu 2010.godinu.
special_dream
utorak, prosinac 15, 2009
O strahovima ću sutra. Jer, sutra je ipak novi dan. Odjednom sam se našla u vrtlogu života. Struja života povukla me za sobom.
Povremeno mi se vrti, povremeno mi je tempo prebrz, povremeno pokušavam sići s ovog ringišpila... Ali, samo povremeno.
Kockice su se počele slagati, gotovo same od sebe. Nevjerojatnom brzinom sve sjeda na svoje mjesto.
Zaista nevjerojatnom brzinom.
Da mi je netko prije par tjedana rekao da ću danas biti na ovom putu, rekla bih da nema šanse...
Kažu mi da je već bilo vrijeme da me konačno i On dotakne svojim čarobnim dodirom.
Onim prstom sudbine.
Pogura prema suncu. Pokaže sunce na prozorčiću.
Vrijeme ide, a ja sam i dalje na ringišpilu. Poput malog djeteta veselim se svakom idućem okretaju.
Kažu, sve treba zaslužiti. I sreću i nesreću. Treba okaljati svoje grijehe.
Treba zaslužiti bolje sutra. Treba učiti iz plača i tuge. Treba učiti iz smijeha.
Iz dobronamjernih smiješećih očiju.
Kažu da sreća i nesreća uvijek dolaze u nizu po tri. Još uvijek čekam treću. Sreću.
Iako, ako malo bolje zbrojim, rekla bih da mi ide peta... Nevjerojatno. Odmah prestajem zbrajati. Prepuštam se uživanju.
Ovo je moj trenutak. Samo za mene.
Jedan od onih koji će u mojoj duši ostati upamćen po neizmjernom ponosu.
Ponosu svojim dostignućima. Sobom.
O strahovima ću sutra. Jer, sutra je ipak novi dan.
Dragi moji blogeraši. Evo pišem vam nakon (nažalost) dužih razdoblja ne pisanja. Nažalost obaveze, škola, učenje.. pa malo i zdravlje sprječili su me da malo češće dolazim.
Nadam se da ću češće dolaziti, da će mo se redovno čitati..
Veliku pusu i topli pozdrav šalje vam SPECIAL_DREAM!
četvrtak, studeni 26, 2009
Pamtit ću ovaj život po T E B I ...Pamtit ću ovaj život kao neizrecivi Božji dar
i podjednako neizrecivo Božje povjerenje.
Pamtit ću ga po onome što mi je dano doticati rukom
i po onome što mi je dano doticati dušom...
Pamtit ću ga po mnogim jednostavnim
bićima i stvarima – po vodi i zraku,
po tišini i svjetlosti, po blizinama i čežnjama...
...po suhom lišću i tolikim dobrim darovima prirode...
...po tragovima iz kojih sam se u svako doba,
ili barem gotovo u svako, mogla prepoznati
zakriljena ljudskom i Božjom brižnošću...
...po tome što sam s jednakom ljubavlju
bila darivana i lišenošću i obiljem,
i vedrinom i trpljenjem...
Pamtit ću ovaj život po mnogim ljudima...
...po onima s kojima se nisam morala gledati u oči,
jer smo zajedno gledali u istom smjeru...
...po onima koji su bili kao svjetlu
koje putuje kroz noć i na svom putu pali ugasle zvijezde...
...po onima koji su mi pomogli da spoznam
kako jedino penjući se na brdo,
usprkos svim mukama koje doživljavam,
mogu okusiti djelić neba...
...po ljudima koji su mi bili darovani,
dotaknuli me svojom prisutnošću,a nakon kojih više nisam bila ista...
Pamtit ću ovaj život po T E B I ...
... i zato ti H V A L A . . .
srijeda, listopad 28, 2009
Vise me ta proslost zaboliti nemoze,samo ...
Koraci...
Moji ili tvoji,sad je to vise nebitno...
Mjesaju se osjecanja,mjesamo se mi...
Kao platno na zidu,mjesanih boja dobivamo novu srecu i novu ljubav...
Bilo je to moje platno,bijelo i prazno...
Cekalo nekog kao ti da mi zasara zivot srecom i ljubavlju...
Bila sam i ja prazna,u ocima mi se mogla vidjeti bol...
Ali sad,sad smo negdje ti i ja u tim mjesavinama boja,trazimo se da jedno drugom ljubav damo...
Dok pustom ulicom vodis me za ruku,osjecam se sigurno jer vidim svjetlost koja nas ceka...
Dok s osmjehom na licu zelis me u zagrljaj najsretnija sam osoba zauvijek bih tako ostala...
Besmisleno,ludo,neshvatljivo,uvrjedljivo,istinito,neshvaceno,beskrajno volim samo tebe....
I dok se boje i dalje valjaju po platnima naseg zivota,
uocavamo da vise to nije samo crna boja kao nekada...
Sad su to boje ljubavi,boje koje izrazavaju srecu nasu...
Jer, samo s tobom sam uspjela ponovo i iznova da zavolim
I opet volim,,dok ostalo sve je samo proslost napisana urezana
u mislima kao podsjetnik moje zrelosti,bola i patnje...
Vise me ta proslost zaboliti nemoze,samo kao i
svaki covjek osjecam se zadovoljnom znajuci iz kakve
crne proslosti izlazim u ovako svijetlu sadasnjost...
A,za sve to zahvaljujem tebi...
Tebi i nasoj sreci,sudbini koja nas spojila i koja ipak razdvojiti nas nece...
subota, listopad 24, 2009
Budi ono što jesi - budi svoj...Idi smireno kroz buku i užurbanost, i sjeti se mira koji se može naći u
tišini... Koliko je to moguće budi u dobrim odnosima sa svim ljudima...
Govori svoju istinu smireno i jasno, i slušaj druge, čak i glupe i neuke - i
oni imaju svoju priču... Izbjegavaj bučne i agresivne osobe, one su teret
duhu...
Ako uspoređuješ sebe s drugima, možeš postati ogorčen ili ponosan, jer
uvijek će biti većih i manjih od tebe...
Raduj se svojim dostignućima kao i svojim planovima.
Održi entuzijazam za svoj vlastiti poziv, ma koliko on bio skroman, to je
pravo blago u promjenjivim vremenima...
Budi obazriv u svojim poslovima, jer svijet je pun egoizma.
Budi ono što jesi - budi svoj...
Heiii dragi moji blogeraši. Toliko obaveza ovih mjeseci da rijetko stignem uređivati svoj blog.
Ipak svaki trenutak ću koji mognem pokušati pokloniti vama.
Često čitam vaše blogove, možda malo manje komentiram ali uvijek sam tu sa vama !
ponedjeljak, rujan 14, 2009
KAD SE PRIJATELJI RASTANU
Zbog žena plak'o sam ja
Nekad mjesec al' nekad i dva
Al' je najteže svatko zna
Kad se prijatelji rastaju
Zbog žena pio sam ja
Nekad mjesec al' nekad i dva
Al' me najteže sruši do dna
Kad se prijatelji rastaju
Svega će bit, al' prijatelja neće
Svega će bit, al' neće biti sreće
Svega će bit, pusti suza nek teče
Kad se prijatelji rastaju
Noćas mi ne budi ljut
Jer i nebo se sprema na put
K'o da ništa ne ostaje tu
Kad se prijatelji rastaju
Znam da ću opet vas sresti
Negdje zajedno mi ćemo sjesti
Ali tuga će ostati tu
Kad se prijatelji rastaju ..
Pjesma posvećena svim maturantima moje škole!!
srijeda, srpanj 15, 2009
Sama i svoja, Nikom se ne opravdavam!!
U ovo malo života, Već sam svašta probala,
I nemir i suze, Kakvog je okusa izdaja, Svako dno, Bila je nova stepenica..
Nisam pala, Koliko bila slomljena...
Ja živim po svom, Što mi donese svaki dan..
Sama i svoja, Nikom se ne opravdavam!!
Život je ljubav.. To se ne baca pred stopala..
Ja to dobro znam.. Jednom sam probala!
Ne postoji bol tako duboka.. Da slomi moju dušu napola..
Ja idem dalje, tvrdoglavo iz prkosa.. Ja idem dalje, kao ranjena vučica ...
subota, lipanj 27, 2009
DANAS SMO STRANCI OBOJE
Kako je čudno vidjet bol na tvom licu...
Ponovo me vidiš sa svojim najboljim prijateljem...
Svaki put te pogledam i osmjehnem ti se...
Žao mi je al tako je kako je...
Znam da oboje nismo to tražili i htjeli...
Ali ti si radije biro djevojku na par dana ostavivši mene...
I sad kad vidiš da sam napokon našla što sam htjela
sada te boli zar ne???
A kako je mene boljelo, je li ti to bilo važno...
Pssst tiho znam da ti je bilo važno,ali tek kasnije
kada si vidio što ti zapravo značim...
Ali dragi život je bol...I treba se nositi s njom...
Ja te i dalje volim...
I uvjek će postojati mali dio mog srca...
Dio koji će biti zauvjek tvoj...
Jer s tobom sam provela najljepše trenutko izuzevši kraj...
Tko zna možda vrijeme izliječi rane...
I možda ponovno budem tvoja...
Ostaje samo nada...
možda...
